SMRZLINE
(Zapis sa Igmana)
Svejedno što krv teško teče,
što mrtvi sijeku smrzlinu tijelima.
U mozgu daleka svjetlost peče
da tamo, iza planine, svjetla ima.
Neka je smrzao dah, al je vruće
to što u grudima ne da da se klone.
Svejedno što hljeba nema, ni obuće,
preživjeće i ovu smrt naše kolone.
Neka se Bosna daljinom skriva,
rasklopiće se nježno njeno tijelo.
Njena djeca ni danas nisu kriva
što smrt nabora njihovo čelo.
Dok u venama sunčana vatra kuca,
još malo neka se vrijeme proljepša.
S nama će sunce da siđe s vrhunca:
rodiće smrzline jutra najljepša. |